Ako se ikad
Probudim iz ovog
Nedosanjanog košmara
Na svet ću gledati
Samo jednim okom
Nasmejan
I oprezan
Pratiću između dva treptaja
Da li su se ljudi ućutali
Da li su se neljudi
Po ulicama razmileli
Ako se ikad
Probudim iz ovog
Nedosanjanog košmara
Više nikad neću dozvoliti
Da me obećanja savladaju
Lošiji preteknu
Lažljivi potisnu
I nikad
Ali baš nikad
Neću pevati
Pisati
Pričati
Previše me je to koštalo
Ako se ikad
Probudim iz ovog
Nedosanjanog košmara
Bojim se
Da neću poznavati nikog
Ali
To je za vas sasvim dobro
Jer, poznanstvo sa mnom vam
Ništa donelo nije
A znamo
I vi
I ja
Da se danas cene
Samo ona prijateljstva
Iz kojih dobijaš mnogo
A ne daješ ništa
Ako se ikad…
A. Bećić (ZLA VREMENA (39))
