SIN DOMAĆEG IZDAJNIKA

LICA:

ZORAN prijatan glas, oko 25 godina
TANJA sekretarica, mazna, koketa
ENVER urednik, promuklog glasa
OTAC Zoranov, upadljiva ekavica
ISLJEDNIK PRVI šaputavog glasa
ISLJEDNIK DRUGI provincijskog naglaska
PORUČNIK sklon povišenom tonu
AGENT sa blagim stranim naglaskom
OPERATER glas bez akcenta i emocija
NEPOZNATI stranac

Sin_domaceg_izdajnika_24

Blagi šum, jedva prisutan u skoro praznim prostorijama. Čuje se disanje. Koraci odzvanjaju kroz prostoriju. Lagani, odmjereni, ali odsječni.

ISLJEDNIK PRVI
I?

ZORAN
Nema “I”.

ISLJEDNIK PRVI
Uvijek postoji neko “I”.

ZORAN
Nema ga.

ISLJEDNIK PRVI
Evo slušaj: “I”.

ZORAN
Nema nikakvog “I”!

ISLJEDNIK PRVI
To ti samo misliš…

Čuje se neugodan pisak, nalik test signalu, “hiljadarki”.

ISLJEDNIK PRVI
I?

ZORAN
Zar opet?

ISLJEDNIK PRVI
I?

ZORAN
Rekao sam: nema…

ISLJEDNIK PRVI
Možda ipak ima…

ZORAN
Ne.

ISLJEDNIK PRVI
… a da ti ne znaš…

ZORAN
Ne.

ISLJEDNIK PRVI
… ili ne želiš…

ZORAN
Nema!

ISLJEDNIK PRVI
… da nam priznaš…

ZORAN
Ne, ne, nema!

ISLJEDNIK PRVI
Vidiš, to “I” ipak ima veliki značaj za nas…

ZORAN
Sto puta sam vam rekao: nema “I”!

ISLJEDNIK PRVI
Ima.

ZORAN
Nema.

ISLJEDNIK PRVI
Ima!

ZORAN
Nema!

ISLJEDNIK PRVI
Ima!!!

ZORAN
Nema!!!

Pisak. Dug. Bolan.

ISLJEDNIK PRVI
Ima. Ima “I”…

Koraci se udaljavaju. Smjenjuje ih atmosfera jedne redakcije. Čuju se telefoni, kakofonija razgovora u pozadini pomiješanih sa programom neke radio-stanice koja emituje  narodnu muziku (npr. Safet Isović – starija melodija). ENVER se telefonom raspravlja sa nekim i istovremeno lista papire. TANJA pjevuši potpuno drugu melodiju.

ENVER
Tom kretenu reci da ću mu sljedeći tekst objaviti kad preselim na ahiret! Tad ću možda i biti merhametli! Šta on misli da sam ja? Levat??? Mater mu njegovu balavu, ponaša se k’o da je dobitnik Pulicerove nagrade!!!

Zalupi slušalicu uz gunđanje. Čuje se tresak vrata.

ZORAN
Šefe, obustavite sve! Imam materijal od kog će vam se zavrtiti u glavi!!! Čista ekskluziva!

ENVER
Evo ga još jedan kandidat za Pulicera… Eeee…

ZORAN
Ama, ozbiljno vam govorim! Dajte mi samo minut da vam sve objasnim! Vojska naoružava civile već dva mjeseca! I to prema čudnim standardima! Samo provjereni i podobni dobijaju cijevi! Oni se spremaju za rat! Znate li da korpus specijalnih snaga ima tajno skladište odmah iznad grada?!? Čitavo skladište naoružanja, municije, hrane, lijekova, svega što je potrebno za jaku ofanzivu! Dobio sam kompletan materijal od jednog visokog oficira! Evo, pročitajte. Upravo sam ga završio…

ENVER
E, do moga si ti završio… 

Gužva u redakciji postepeno utihne. ENVER mrmlja nerazgovjetno tekst koji je ZORAN napisao. Nekoliko sekundi kasnije:

ENVER
Jebem ti… Mali, otkud ti ovo?

ZORAN
E, šefe… OZNA sve dozna. Rekao sam vam da je materijal bomba… Ovo prodaje novinu, bar su nas tako u školi učili…

ENVER
Mali, ne seri nego odgovaraj!

ZORAN
Sve piše. Evo i fotografija, Damir ih je maloprije razvio.

ENVER
Jebem ti… Ako je ovo tačno…

ZORAN
Tačno je. Od prvog do zadnjeg slova.

ENVER
Tanja, hitno zaustavi pripremu za štampu! Mijenjamo naslovnicu! Ovo ide na prvu stranu!

TANJA
Ali, uredniče, tu je profesorov uvodnik!

ENVER
Ne miješaj se kad ja govorim! Ovaj tekst ide umjesto profesora, a matori ide u drugu polovinu novine. Ionako mi je gomila ljudi rekla da mu komentari u posljednje vrijeme svi liče. A ti, umjesto da se igraš urednika, uradi ono što sam ti rekao: zovi štampariju! Ovo je nevjerovatno… Već vidim kako se tiraž rasprodao.

ZORAN
A da nam prije toga donese kafe?

ENVER
Može, sve može. Mali, ovo je prava stvar!

Enver i dalje čita sa nevjericom, mrmlja tekst. Čuje se kako TANJA okreće brojčanik telefona, razgovara sa štamparijom.

TANJA
Uredniče, štamparija na drugoj liniji. Tonči.

ENVER
Tonči, prijatelju! Znam da je trebalo da ti donesem kolore prije sat… Znam… Ama, možeš ti to za svog prijatelja… Tonči… Tonči, čekaj… Tonči!!! Šta ti je, šta vičeš! Stani da ti kažem nešto: povećavam tiraž i ulazim u štampu večeras u deset! Kako ne može? Ma, puca meni što “Oslobođenje” ide prvo! Večeras ja idem prvi! Eto tako, lijepo! Može mi se! U guzicu ćeš sa njima, eto gdje ćeš!

(sluša Tončijev glas kako mu nešto nerazgovjetno objašnjava)

Hej, slušaj me stari, nećemo tako… Samo da te podsjetim da je tvoj drug izvukao tvoju guzicu kad ti je falilo onih deset tona papira na popisu… Sjećaš se, ha? Dakle, dogovorili smo se, ha? “Oslobođenje”? Pa, nek’ kasni, neće ti to biti prvi put!!!

(zalupi slušalicu)

Jebe se meni na čemu ćeš njih štampat’!

Mali, samo još jednu stvar da ti kažem: ako je ovo zavala, nikad više nećeš nigdje objaviti ni jedan tekst, jasno?!?

ZORAN
Nema potrebe da prijetite… Radije mi platite kako treba, da ne bih bio suhog džepa…

ENVER
Nastavi ovu temu, pa nećeš biti…

ZORAN
Damir i ja idemo na teren večeras. Nastavljam ovu temu…

ENVER
Dogovoreno. Završi tekst do srijede. A mi ćemo u novini najaviti da se nastavlja u narednom broju…

Mala, ako zovne profesor, ja nisam tu, a novina je već u štampi.

TANJA
Razumijem.

ENVER
E, do moga ti razumiješ. Da nemaš tako duge noge… 

Redakcijsku vrevu smjenjuje šum prazne prostorije s početka. Ponovo se čuju koraci.

ISLJEDNIK PRVI
I?

ZORAN
(smije se)

ISLJEDNIK PRVI
I?

ZORAN
(zagrcne se)

ISLJEDNIK PRVI
Vidiš, ne valja se previše smijati…

ZORAN
Da… Ne valja.

ISLJEDNIK PRVI
I dalje tvrdiš da nema “I”?

ZORAN
Da… Nema.

ISLJEDNIK PRVI
Vidiš, ja i dalje vjerujem da ima…

ZORAN
Da… Vjerujem.

ISLJEDNIK PRVI
Eto! I ti vjeruješ!

ZORAN
Vjerujem da vi vjerujete!

ISLJEDNIK PRVI
O, to počinjemo da se pravimo heroji, ha?

ZORAN
Da… Ne!

ISLJEDNIK PRVI
Da ili ne?

ZORAN
Ne znam.

ISLJEDNIK PRVI
Kako to ne znaš?

ZORAN
Lijepo, ne znam.

ISLJEDNIK PRVI
Šta je tu lijepo?

ZORAN
Ne znam.

ISLJEDNIK PRVI
Ni to ne znaš?

ZORAN
Ne.

ISLJEDNIK PRVI
I?

ZORAN
Nema “I”.

ISLJEDNIK PRVI
Opet ti isto…

ZORAN
Da… Opet.

Pisak. Dug. Ponovo.

ISLJEDNIK PRVI
Idemo iz početka. Ime?

ZORAN
Zoran.

ISLJEDNIK PRVI
Prezime?

ZORAN
Vulović.

ISLJEDNIK PRVI
Datum, godina i mjesto rođenja.

ZORAN
Septembar 20, 1967. Sarajevo.

ISLJEDNIK PRVI
Zanimanje?

ZORAN
Novinar.

ISLJEDNIK PRVI
I?

ZORAN
Samo novinar. Bez ikakvog “I”.

Pisak. Jači nego prethodni.

ZORAN
Novinar!

Pisak. Sve jači.

ZORAN
Novinaaaar!!!

Ponovo pisak. Još jači.

ZORAN
Bez “I”!

Neizdrživ pisak.

ZORAN
Bez ikakvog…

“I” se utapa u neizdrživ pisak. Potom utihne. ZORAN se čuje kako jeca…

 ZORAN
…”I”…

Sve se za trenutak utiša. Ponovo redakcija. Atmosfera već opisana. ENVER ponovo telefonom razgovara sa nekim. Ton mu je ponizan. Sa druge strane veze čuje se nerazgovjetno, ali zapovjedno osoba dubokog glasa.

ENVER
Da… Razumijem… Znam… Ma vidite, taj momak je jednostavno jednog dana došao i donio tekst koji je mogao privući… Ne, nisam provjeravao navode. Znate kako je – mala redakcija, malo sredstava… Shvatam da to može nanijeti štetu na nacionalnoj osnovi… Da… Ne, nikako… Ne smijemo, da… Svakako… Demokratski. Da li ste sigurni? Da… Vi ste uvijek sigurni. Šta predlažete gospodine? Da ga otpustim? Ali, kako da mu objasnim kada i sam zna da se novina… Dobro… Razumijem. Dobro, gospodine. Ne brinite… Prijatno.

(spusti slušalicu lagano)

Znao sam da će biti belaja…

TANJA
A i profesor se naljutio… Jutros me je dva puta nazvao i prijetio kako će nam novinu zatvoriti. A ni to mu nije bilo dovoljno, nego je onda došao sa nekim mračnim tipom i preturao po papirima… Čak je kafu odbio, a to ne valja, vi dobro znate da to ne valja…

ENVER
Nije ni čudo. Sa naslovne, na dvadesetšestu stranu. I to tri puta za redom. A u četvrtom broju nije ni ušao u štampu. I ja bih se naljutio. E, da sam znao kako će me ovo klepiti po glavi, ne bih nikad objavio…

ZORAN ulazi. Muk u redakciji. TANJA se pretvara se da poziva nekoga.

ENVER
Mali… Glavu ću ti otkinuti!!!

ZORAN
Šta je bilo?

ENVER
Kako šta je bilo? Hoćeš li u grob da me staviš?

ZORAN
Zašto?

ENVER
Zato što mi podmećeš opasne stvari kroz tekstove!!! Ekskluzivni materijal! Originalne fotografije!!! Nije nego! Sve suha montaža!

ZORAN
Ne razumijem…

ENVER
Do moga što ne razumiješ!!! Samo mi reci zašto ti je trebalo da mi u podmetneš ono tajno skladište naoružanja?

ZORAN
Ja…

ENVER
Fino si me zajebao. Skladište sa zalihama za čitav korpus. Lijepo boga mi… Ispao sam prvorazredni levat. Smijali su mi se ljudi sedmicama po gradu… Ti si kao nabavio dokumentaciju, od povjerljivih i provjerenih izvora… I to iz krugova državne bezbjednosti… Pozadina… Planovi… Ja se napalio na ekskluzivnu priču… Još su mi ljudi lijepo rekli da pripazim… A ja jok: povećavam tiraž… Za koga??? Pa znaš li da se za ovo glava gubi, idiote??? Hajde, lijepo mi reci ko ti je dao materijal?

ZORAN
Sam sam ga našao.

ENVER
Šta si našao? Da li si ti normalan? Vidiš li da sve može da se razjebe dok si rekao šta bi??? I zašto? Zbog balavca poput tebe? Mali, znaš li da se ovih dana za sto puta manje stvari dobija metak!?!

ZORAN
Dakle, to je u pitanju? Usrali ste se!

ENVER
Ko se usrao? Ja? Ma, jebem ti… Slušaj, balavac! Neću da rat počne zbog idiotarija koje ti donosiš ko zna odakle i potpaljuješ raju! I to na nacionalnoj osnovi!!! A ti? Šta je u pitanju??? Htio si da budeš novinarska zvijezda, je li? E, nije to tako jednostavno! Ima mnogo da se radi za slavu! Znaš li da mi već danima telefoni neprestano zvone! Ljudi dolaze, prijete, otkazuju reklame, pretplatu!!!

ZORAN
Boli me kurac…

ENVER
I mene boli!!! Ali neću da mi ga u pola frke odsjeku!

ZORAN
A ko bi to mogao da vam uradi? Garantujem da su svi dokumenti i fotografije…

ENVER
Garantuj ti to nekom drugom. Ovdje više nećeš!

ZORAN
Šta bi to trebalo da znači?

ENVER
Noga! Otkaz! Šut karta! Crta! Vrata! Eto, to bi trebalo da znači! Mala! Ja sad idem na važan sastanak povodom situacije koja može… koja samo što… koja izuzetno komplikuje… koja… Ma znaš da lažeš, što ja da ti objašnjavam. A ti, dok se vratim isprazni ormar i njoj daj ključeve od redakcije!

Koraci. Zatvaranje vrata, treskom. ZORAN i TANJA ostaju sami.  

TANJA
Papak.

ZORAN
Šupak. Usr’o se.

TANJA
Pssst… (šapatom) prisluškuju…

ZORAN kupi svoje stvari. TANJA pusti muziku malo glasnije.

TANJA
A to što si napisao… Kažeš – sve je istina?

ZORAN
Sve.

TANJA
Ma, ponekad se pitam – kako čovjek da vjeruje vama novinarima? Hiljadu puta sam čula kako ste vi, uz političare, najveći lažovi…

ZORAN
I to što kažeš. Ja im ništa ne vjerujem.

TANJA
Nemoj se sa mnom zajebavati… Ko mi garantuje da to što si ti napisao nije laž?

ZORAN
Ja ti garantujem.

TANJA
(smije se)

ZORAN
Moj izvor je 101 % pouzdan.

TANJA
E, jes’ mi neka pouzdanost. A ko je pa tvoj izvor?

ZORAN
Jedan domaći izdajnik.

TANJA
Molim?!?

ZORAN
Domaći izdajnik!… Šalim se… Vjeruj mi – ono što pišem je istina. Samo što gospodin nema muda da objavi…

TANJA
A ti imaš još tog… materijala…

ZORAN
Da.

TANJA
Al’, kako ti kažeš, šupak se usr’o…

ZORAN
Tačno.

TANJA
A ako se nađe neki drugi domaći izdajnik koji bi to objavio?

ZORAN
Onda bi ti imala 30% od mog honorara…

TANJA
Zvuči primamljivo… Možda ti i pomognem da lakše preboliš gubitak posla u ovoj redakciji… Vidi… Imam jednog prijatelja koji bi možda bio raspoložen da dođe u posjed tog tvog materijala… Za dobru cijenu… Dok ja njega lično pronađem na pauzi, proći će sat – dva. Pozvaću te kad se dogovorim sa njim oko sastanka, važi?

ZORAN:
Dogovoreno.

ZORAN poljubi TANJU u obraz i ode. Ona ostaje sama, podiže slušalicu telefona, poziva nekoga.

TANJA
Halo… Ja sam…

“Uvlači” se atmosfera kafane… Tihi žamor, kucanje, nazdravljanje, konobar koji uzima narudžbu… Zvuk stolice koja se izvlači, uz škripu…

OTAC
Kasniš…

ZORAN
Izvini, stari. Obaveze.

OTAC
Znam ja tvoje obaveze… Zorane, slušaj me. Nije vreme za zajebanciju. Molim te, pazi šta radiš sa tvojim tekstovima.

ZORAN
Zašto, stari?

OTAC
Već imam problema što si objavio neke stvari.

ZORAN
Kakvih problema?

OTAC
Svi misle da sam ti ja dao podatke o onom objektu u kom su delili…

ZORAN
Dakle, dijelili su oružje.

OTAC
Nije to baš tako kako ti misliš…

ZORAN
Kako nije? Kome ste podijelili oružje? Da li vidiš da će ti tvoji razvaliti ovu zemlju na paramparčad samo radi nečijih ludih ideja???

OTAC
Politika je to, mali, nije tvoje da o tome…

ZORAN
Pa šta vi radite u politici? Šta ti radiš u politici? Zar ti nisi cijeli život učio škole da bi služio narodu?

OTAC
Ja i služim narodu. Samo nemoj da prosipaš parole za stolom, jasno?!

ZORAN
Ti meni prosipaš parole cijeli život! Ovamo medijima izvaljuješ gluposti o nemiješanju, idiotarije o ljubavi, bratstvu i jedinstvu, a sa druge strane dijeliš oružje samo zato što se neko zove…

OTAC
Dosta! Slušaju nas na sve strane!

ZORAN
Postaješ paranoičan…

OTAC
Ćuti kad ti kažem. Ovo nije razgovor koji treba voditi u kafani.

ZORAN
Nego gdje? Kod kuće nećeš zato što i zidovi imaju uši. Na posao kod tebe ne mogu da dođem jer svi znaju da ti je sin novinar. U kafani ne može jer nas svi slušaju!!! Šta hoćeš od mene???

OTAC
Da prestaneš da pišeš.

ZORAN
Kako to misliš?

OTAC
Lepo. Prestani sa pisanjem, a sve što imaš od podataka daj meni. Na dalju obradu.

ZORAN
Kakvu obradu?

OTAC
Operativnu.

ZORAN
Ne razumijem.

OTAC
I te kako me razumeš. Znam da imaš podatke i o drugoj strani.

ZORAN
Kakvoj drugoj strani?

OTAC
O njima. O tome kako se oni naoružavaju. Kako ih finansiraju strani faktori.

ZORAN
Stari, ti si potpuno poludio. Kakvi strani faktori?

OTAC
Strana agentura. Mi imamo podatke da…

ZORAN
Koji bolan vi?

OTAC
Mi. Obaveštajna uprava.

ZORAN
(smijeh)

OTAC
Šta je smešno?

ZORAN
Cijeli život mislim da si običan ćata u ministarstvu, koji zbog nekog grijeha iz mladosti ne može da dobije bolje mjesto… A ti… Obavještajac!!! Izvini, Bond, nisam te prepoznao…

OTAC
Mali, stavljaš me u veoma nezgodan položaj. Ja sam dobio direktivu da ti naredim da prekineš sa daljim pisanjem i predaš kompletan materijal na dalju operativnu…

ZORAN
Vidi kako stoje stvari, stari: Tu svoju direktivu možeš sebi zabiti u određeno mjesto. Što se tiče pisanja, već sam dobio šut kartu u redakciji, jer je neko od tvojih ili od onih drugih stisnuo urednika. A što se tiče predaje materijala na – kako ti to kažeš – dalju operativnu obradu, ako se već svi interesuju za njega, znači da je dobar i da će neko za njega dati dobre pare. E, vidiš, tom nekom ću ga i predati.

OTAC
Sine, to nije patriotski…

ZORAN
Da li si ti lud?!? O kakvom patriotizmu mi govoriš?!? Da li je patriotski da dijelite oružje?!?

OTAC
Sine, strani faktori…

ZORAN
Ne seri stari, Boga ti!

Mučna tišina

OTAC
…Dobro… Da porazgovaramo o još jednoj stvari… Tvoja majka…

ZORAN
Da nije i stara tajni agent?

OTAC
Mali, nemoj me zajebavati, saslušaj me! Tvoja majka se strašno brine. U firmi su joj nekoliko puta pretili. Kažu da je pred otkazom. Ni sa zdravljem nije najbolje… Ti to i ne vidiš, jer te nikad nema kod kuće… Zato smo mislili…

ZORAN
E, skrati malo tu uvodnu priču. Pređi na suštinu, nemam cijeli dan za priču! Šta hoćeš da mi kažeš?!?

OTAC
Uskoro ćemo morati da idemo odavde.

ZORAN
Odakle?

OTAC
Iz grada.

ZORAN
Što?

OTAC
Postaje previše opasno.

ZORAN
Za koga?

OTAC
Za nas.

ZORAN
Koji ste to vi?

OTAC
Opet se praviš naivan…

ZORAN
Ne, stari. Ne pravim se naivan. Samo ne vidim da je za mene opasno.

OTAC
Zar ne vidiš šta se dešava?

ZORAN
Vidim. Vi naoružavate jedne, a oni naoružavaju druge. I vi i oni to radite zbog viših ciljeva. A ja, ja ne naoružavam nikoga. Samo pratim ko šta radi.

OTAC
I to je opasno.

ZORAN
Za tebe i tvoju karijeru – možda. Za mene nije.

OTAC
Ako mi odemo, a ti ostaneš, uhapsiće te… Zar ne shvataš da će ti onog trenutka kad odemo neko zakucati na vrata i reći da pođeš sa njima na mali, informativni razgovor…

ZORAN
Ne fantaziraj.

OTAC
Mali, ja znam gde ovo vodi… Sa druge strane, ako ostaneš ovde, a mi odemo, uhapsiće me čim stignemo…

ZORAN
O tome je trebalo da razmišljaš ranije. Ja ostajem.

OTAC
Kakvih razloga ti imaš da ostaneš ovde? Misli na mamu…

ZORAN
I o tome si ti morao razmišljati ranije. Imam gomilu razloga da ostanem! Svaki novinar sanja da njegova priča bude ona prava, ona po kojoj će ga pamtiti, zbog koje će postati slavan! E, vidiš, mislim da je baš ovo što se dešava – priča mog života! Ako ništa drugo, možda krenem tvojim stopama…

OTAC
Ne razumem…

ZORAN
Nije ni bitno. Ja ostajem. A vi bježite ako morate.

OTAC
Razgovaraćemo o ovome kad dođeš…

ZORAN
Nećemo.

OTAC
U redu. Onda…

ZORAN
Onda ništa. Zbogom…

OTAC odlazi. Žamor kafane se produžava. Nakon nekoliko trenutaka, stolica se ponovo izvlači uz škripu.

ZORAN
Kasnite…

AGENT
Izvinite, obaveze…

ZORAN
Znam ja vaše obaveze. Dakle, da vidimo, šta vam treba, šta nudite… Tanja mi je rekla da ste spremni dobro platiti za informacije koje posjedujem…

AGENT
Tačno. Prije svega, moram vam reći da se više nećemo direktno sastajati. Svi kontakti će se odvijati preko Tanje. A sada, detalji. Ono što je nama najzanimljivije u ovom trenutku… 

Razgovor se utapa u vrevu kafane, ali i grada. Ti zvuci nestaju, izoluje se zvuk radija, sa kog se čuje glasna, agresivna muzika. Čuje se marširanje, zvuk kamiona, tenkova u daljini… Zvoni telefon.

TANJA
Redakcija lista… Ah, vi ste. Recite slobodno, ja sam.  Ma, rasulo je u cijelom gradu, ne vjerujem da iko sluša… Znam. Znam da počinje. Pokušala sam da stupim u kontakt sa njim, ali ne znam gdje se sklonio. Šta kažu analize, da li su tačni podaci koje vam je dao?… U potpunosti?… Pravi igrač… Ubuduće me zovite na kućni broj, jer ne znam koliko dugo ću još dolaziti. Šta da mu prenesem? Dobro. Dogovoreno. Javiće vam se. Dajte mi dva dana, pronaći ću ga.

 (čuju se koraci)

Prekidam, neko dolazi.

ENVER utrčava, zalupi vrata.

ENVER
Šta radiš ovdje? Znaš li da je haos na ulicama? Snajperi gađaju, a ti se tu šepuriš pored prozora?

TANJA
Kakva vam je to uniforma, uredniče?

ENVER
Mala, rat je! Zar ne vidiš?

Jaka eksplozija. ENVER jaukne, čuje se kako padne, TANJA istrčava. Puškaranje. Krici. Polako se utišavaju. Muzika sa radija ponovo se čuje, potom džingl za prekid programa i vanredne vijesti:

SPIKER
Upravo je u centru grada došlo do još jednog incidenta u kom je poginulo dvoje nenaoružanih civila. Na glavnim saobraćajnicama u gradu su i dalje barikade. Slušaoci koji su namjeravali da vikend provedu na okolnim izletištima vraćeni su u grad od strane vojnih jedinica koje se nalaze na svim putevima oko našeg grada… Upravo smo dobili informaciju da je u predsjedništvu počeo vanredni sastanak republičkog vrha sa predstavnicima komande armije. Vraćamo se redovnom programu. Izvještavaćemo vas o rezultatima sastanka između republičkog predsjedništva i vojnog vrha…

 U pozadini sve jače sporadična paljba iz pješadijskog naoružanja. Potom tišina. Ponovo eksplozija. Muzika se prekida. Sirene. Zvuk sirene biva zamijenjen dugim, tihim piskom i koracima kroz praznu sobu…

ISLJEDNIK DRUGI
Cigaretu?

ZORAN
Ne, hvala, ne pušim.

ISLJEDNIK DRUGI
Kafu?

ZORAN
Ne pijem kafu.

ISLJEDNIK DRUGI
Možda nešto drugo, da popijemo?

ZORAN
Ako može voda, hvala…

ISLJEDNIK DRUGI
Mislio sam na neku žestinu.

ZORAN
Ne pijem, hvala.

ISLJEDNIK DRUGI
(smije se)
Ne piješ, ne pušiš… kakav si ti to novinar???

ZORAN
Neiskvaren.

ISLJEDNIK DRUGI
To ćemo još da utvrdimo. Vidi, da se odmah razumijemo, situacija ti nije baš naklonjena…

ZORAN
U redu, ali mi nije baš jasno zašto?

ISLJEDNIK DRUGI
Znaš ti dobro zašto.

ZORAN
Ne znam! Ne znam!!! Već sedam dana čovjek kog u životu nisam sreo postavlja mi samo jedno pitanje, na koje nemam nikakav odgovor!

ISLJEDNIK DRUGI
Koje pitanje?

ZORAN
I.

ISLJEDNIK DRUGI
Molim?

ZORAN
Nije to neko pitanje. Samo ponavlja “I”.

ISLJEDNIK DRUGI
I?

ZORAN
Nemojte sad i vi!!! Nema nikakvog “I”. To već sedam dana govorim i vašem kolegi!

ISLJEDNIK DRUGI
Zašto si tako siguran?

ZORAN
Zato što znam da ga nema!

ISLJEDNIK DRUGI
Mi, opet, znamo da ima. Samo – treba ga izvući iz tebe…

ZORAN
Ne razumijem.

ISLJEDNIK DRUGI
Razumiješ.

ZORAN
Ne znam šta hoćete od mene!

ISLJEDNIK DRUGI
Znaš.

ZORAN skače sa stolice.

ZORAN
Najbolje da me razapnete!

ISLJEDNIK DRUGI
I to možemo. Samo što ja ne volim brutalnosti.

ZORAN
O, ljudi moji…

ISLJEDNIK DRUGI
Ko si ti?

ZORAN
Ja sam novinar, Zoran Vulović, rođen 12. jula 1967. u Sarajevu. Radim kao slobodnjak, a prije rata sam…

ISLJEDNIK DRUGI
Sve to znamo. Ali, to nije moje pitanje.

ZORAN
Hiljadu sam puta rekao da sam novinar i da…

ISLJEDNIK DRUGI

… nemaš pojma šta mi hoćemo od tebe. OK. Čuo. Pročitao. Rekli mi. Samo… Ima tu jedan problem… Znaš, moje kolege misle da lažeš.

ZORAN
Vjerujte mi! Ja nemam nikakve veze sa onim što se desilo u…

ISLJEDNIK DRUGI
A ko kaže da imaš?

ZORAN
Niko ne kaže, nego…

ISLJEDNIK DRUGI
… nego ti misliš da mi mislimo drugačije…

ZORAN
Da.

ISLJEDNIK DRUGI
Znači, imaš razloga što tako misliš.

ZORAN
Nemam.

ISLJEDNIK DRUGI
Onda nemaš razloga ni da se brineš. Predložiću ti nešto: ostaviću ti ovdje papir i olovku. Ti sam lijepo sve napiši, pa da sve ovo završimo. Vjeruj mi da ni ja ne volim što si već sedam dana ovdje na vodi i hljebu, a nikakvih rezultata. Ako ti išta zatreba, samo zovi stražara.

ISLJEDNIK DRUGI izlazi. ZORAN ostaje sam. Iz daljine se čuje tihi, dosadni, bolni pisak. Nakon nekoliko trenutaka, u taj zvuk umiješaju se postepeno nove, posebno komponovane, patriotske pjesme. O ratu, pobjedi, nesalomivosti otpora. Čuju se vojnički koraci, škripa čizama, preturanja po stvarima.

ENVER
Vi, gospodine potpukovniče, znate…

OFICIR
Poručniče.

ENVER
Molim?

OFICIR
Poručniče! Ja sam poručnik. Da sam potpukovnik, ne bih ovdje gubio vrijeme sa tobom, nego bih sjedio u štabu i pio.

ENVER
Poručniče, vi znate da je…

OFICIR
Ništa ja ne znam. Hoću samo da mi konačno kažeš otkud on ovdje i kakve veze ima sa vama.

ENVER
Nikakve, gospodine poručniče! Nisam ga vidio odavno. Od prije rata nije dolazio u redakciju. A i tad sam ga ja lično istjerao. Vi znate da je naša kuća uvijek bila srcem i dušom uz našu borbu i da je uvijek…

OFICIR
Ne seri. Lijepo reci – gdje se krije, ko mu je veza, odakle mu podaci. Ne treba valjda da te učim kako se priča na saslušanju – ne bi trebalo da ti je prvi put… Ti si valjda neki slavni novinar, a ne ja…

ENVER
Poručniče, vjerujte mi da ne znam. Posljednji put sam čuo da je sjedio tu, iza ugla u kafani…

OFICIR
Sa ocem?

ENVER
Valjda, nisam siguran. Nisam ga ja vidio, nego…

OFICIR
Njegov otac je, koliko znam, na početku rata prebjegao kod agresora?

ENVER
Da. Otac mu je onaj poznati izdajnik: zapravo je bio oficir državne bezbje… Mislim – agresorski obavještajac! Sve su novine o tome pisale… I mi smo tad objavili kompletan dosije koji smo dobili od uticajnih ljudi u vlasti…

FICIR

Uticajnih ljudi?!? Kojih? Onih staraca što su bili spremni da prodaju zemlju prije nego je sve zaista počelo??? Ništa oni nisu bili bolji od tog – kako ga ti zoveš – izdajnika!!! On je barem pokupio stvari na vrijeme i otišao! Opredjelio se! Izvršio svoja naređenja! Jedino se zajebao u tome što na vrijeme nije vidio da mi nećemo njegovu zemlju, nego samo svoju… A, da nije bilo nas, pravih patriota, sve bi ovo već odavno otišlo u pizdu materinu!!! Onim matorim folirantima je bilo važno samo jedno: da po svaku cijenu zadrže svoju fotelju, a ne da odbrane domovinu! Sve bih ja njih pobio, da me ko pita! Prema tome, bolje ti je da ne sereš sa tom šupljom pričom o uticajnim ljudima! Time me uopće nećeš kupiti! Jedino te onaj tvoj profesor što ti je pisao uvodnike mogao spasiti, a i on je u posljednje vrijeme zasrao neke stvari… Zato te posljednji put pitam: gdje je taj balavac?!?

ENVER
Za malog ne znam. Jednostavno je nestao. Čuo sam da radi za strance, nekakvu agenciju, tako nešto…

OFICIR
Agenciju… Jebem li mu ja agenciju… Slušaj, šupčino ljigava: čuješ li gdje je, vidiš li ga, pomisliš li na njega, odmah dođi u komandu i javi mi sve što znaš! Jasno?!?
Vojsko, idemo! Naprijed marš!!!

ENVER
Gospodine poručniče, nadam se…

OFICIR i VOJNICI izlaze. Ne obraćaju pažnju na ENVERA.

ENVER
Kakav seronja! On će meni… Sad će da vidi kome je ovako upao u redakciju… Šta on misli, da sa mnom može da se tako zajebava????

(uzima telefon, poziva broj)

Halo? Halo!!! E, jebem ti veze u ovom ratu… Halo!!!

TANJA brizne u plač. Njen plač utihne, zamjenjuje ga zvuk udaraca o tijelo.

 VOJNICI tuku ZORANA. OFICIR povremeno priđe i šutne ga. ISLJEDNIK PRVI sve vrijeme obilazi oko njega i izgovara “I”. ISLJEDNIK DRUGI za sebe govori kako ne voli grubosti, ali ga je ZORAN natjerao. Povremeno se čuje ZORANOV potmuli krik i pisak za ispitivanje. Mučno. ZORAN pada na pod sobe za ispitivanje. Ječi i mrmlja riječi bez reda. Razaznaje se priznanje.

 Tišina… Zvuk ženskih koraka, brz.

TANJA
Ne mogu više ovako.

AGENT
Što?

TANJA
Preopasno je! Prije neki dan su bili u redakciji! Umrla sam od straha! Mislila sam da mene traže.

AGENT
Nemoj se plašiti. Još malo…

TANJA
Isto ste mi rekli i kad je počelo! Ja stavljam glavu u torbu! Ja!!! Vama je lako – diplomatski pasoš i ne mogu vam ništa!

AGENT
Polako. Budi tiša, znaš da nas mogu čuti. Sutra ćemo otići na neko sigurno mjesto. Tu ćemo se dogovoriti da li možemo da uradimo nešto da te izvučemo.

TANJA
Molim vas… Poludiću…

AGENT
Da li ti se javlja mali?

TANJA
Ma, javlja se…

AGENT
Sumnja li?

TANJA
Nema vremena da sumnja. Sklanja glavu… Svi ga traže… Stalno bježi… Čas je u stanu kod oca, čas kod djevojke… Povremeno dođe u svoj stan, da uzme stvari, pozove par brojeva. Valjda mu je kontakt sa izvorom moguć samo od kuće…

AGENT
Da. Dao sam mu ja opremu za bezbjedno pozivanje na prvom sastanku. Slušaj, nastavi da ga cijediš. Znam da ima još dokumenata koje on posjeduje. Sigurno. A ti dokumenti su nam od izuzetne važnosti! Dobro će biti plaćen, to zna…

TANJA
Ama, kako vam nije jasno da meni glava samo što nije završila na panju??? Na svakoga sumnjaju!!!

AGENT
Tiho! Strpi se! Smislićemo nešto! Vrati se u gnijezdo i čekaj.

TANJA odlazi od AGENTA.

Ponovo šum sobe za ispitivanje. ZORAN ječi, ponavlja “priznajem, priznajem…”

ISLJEDNIK PRVI
Nema potrebe više da ga držimo.

ISLJEDNIK DRUGI
Nije nikad ni postojala potreba.

ISLJEDNIK PRVI
Kako to misliš?

ISLJEDNIK DRUGI
On ne zna ništa.

ISLJEDNIK PRVI
A priznanje?

ISLJEDNIK DRUGI
Ma daj… Kakvo priznanje?

ISLJEDNIK PRVI
Ti kao da nisi bio tu kada je sve ispričao?

ISLJEDNIK DRUGI
Nakon onakvih batina i moja mater bi priznala da je bezgriješno začela svu svoju djecu, na čelu sa mnom!

ISLJEDNIK PRVI
Meni je bitno priznanje.

ISLJEDNIK DRUGI
Moramo ga pustiti. Što prije.

ISLJEDNIK PRVI
Mislim da je bolje da ga sklonimo.

ISLJEDNIK DRUGI
Da li si normalan? On je poznat, uvažen novinar – naročito kod stranaca. Već se raspituju gdje je…

ISLJEDNIK PRVI
Pa na službenom putu… Nestao čovjek… Guzi…

ISLJEDNIK DRUGI
To i mi govorimo… Ali ne možemo do vijeka.

ISLJEDNIK PRVI
Kako je nestao na sedam dana, tako može da nestane i na sedam godina. Pa i na sedamdeset i sedam.

ISLJEDNIK DRUGI
Šuti. Ne trebaju mi posmatrači raznih organizacija, niti interna kontrola koju mi šalje međunarodna zajednica.

ISLJEDNIK PRVI
Što, oni barem ne tuku…

ISLJEDNIK DRUGI
Da tuku, znao bih da si ti na čelu komisije.

ISLJEDNIK PRVI
I šta sad?

ISLJEDNIK DRUGI
Ništa. Pustimo ga, nakon ispiranja.

ISLJEDNIK PRVI
A šta ako ovi sa druge strane provale da je bio kod nas na ispitivanju? Gdje da ga ostavimo?

ISLJEDNIK DRUGI
U bilo kojoj mahali. Kao pijanca. Ili kod kuće. Potpuno je svejedno. Ionako sad nema izlaza nego da u potpunosti sarađuje sa nama.

ISLJEDNIK PRVI
Onda, nastavljamo.

ISLJEDNIK DRUGI
Na osnovu priznanja?

ISLJEDNIK PRVI
Naravno.

Obostrani smijeh. Izlaze iz sobe. Kreće zaglušujuća “Oda radosti” Ludviga Van Betovena. ZORAN krikne. Izgori u muzici. Odu zamjenjuje zavijanje sirene koja označava kraj opasnosti. Tišina. Škripa kočnica. OFICIR urla na VOJNIKE da požure. Utrčavaju u neki prostor.

OFICIR
Dame i gospodo! Molim vas da ostanete na svojim mjestima potpuno mirni! Moji vojnici zatražiće od vas lična dokumenta. Molim vas da u potpunosti sarađujete sa njima i nikome se ništa loše neće desiti! Ovo je rutinska bezbjednosna provjera. Molim vas da ne paničite. Ponavljam! U potpunosti sarađujte sa mojim ljudima i niko neće biti povrijeđen.

VOJNICI legitimišu nasumice nepoznate glasove. Par puta se konsultuju sa OFICIROM. Stižu do AGENTA.

VOJNIK
Dokumenta!

AGENT
Izvolite. Samo polako – moji su dokumenti savršeno…

VOJNIK
Gospodine poručniče! Ovaj mi je sumnjiv!

Čuju se koraci OFICIRA koji prilazi AGENTU i VOJNIKU. Listanje dokumenata.

OFICIR
Gospodine, molim vas da mirno pođete sa mnom.

AGENT
Mislim, gospodine poručniče, da za tim nema potrebe. Ja sam diplomatski službenik i ja…

OFICIR
Gospodine! Mislim da sam ja bio savršeno jasan, a kako čujem – vi savršeno govorite moj jezik!

AGENT
Ovo je nedopustivo! Šta sam…

OFICIR repetira pištolj.

OFICIR
Slušaj, mater ti jebem, polazi sa mnom!!! Odavno te tražim! Nećeš me, valjda, sad pred svim ovim ljudima zajebavati???

AGENT
Ja imam diplomatski imunitet… Ne možete sa mnom tako…

OFICIR
Sve ja mogu u ovom gradu! Sve!!! Jasno?!?

OFICIR udari AGENTA.

AGENT
Kreteni! Ne smijete me tući!

OFICIR ponovo udari AGENTA

AGENT
Idiote! Ti udaraš stranog diplomatu, što ni u ratu ni u miru ne smiješ raditi!!!

OFICIR obori AGENTA na zemlju, počne da ga šutira.

OFICIR
Jebe mi se da si i predsjednik Amerike! Ubiću boga u tebi dok mi sve ne ispričaš!!! Gdje je tvoj glavni obavještajac?!?

AGENT
Ne znam o čemu pričate…

OFICIR
Ne znaš, je li??? Ustaj! Sad ću da ti osvježim pamćenje po kratkom postupku! Sjetićeš se svega, vjeruj mi!!! Vojsko, zbor!

(VOJNICI prestaju sa drugim akcijama i postrojavaju se.)

Puške na gotovs! Nišani!!!

AGENT
Stani!!! Poručniče, budite razumni! Ja sam diplomata! Nemam nikakve veze sa tim nekim obavještajcem… Poručniče!!! Priđite, molim vas! Reći ću vam nešto…

 OFICIR prilazi AGENTU koji mu nešto šapuće. Nakon par sekundi sašaptavanja, čuje se trijumfalni smijeh OFICIRA.

OFICIR
Znao sam da je onaj balavac zajeban. Gospodine, rekao sam vam da ćete se svega sjetiti. Veliko vam hvala. Slobodni ste. I, naravno, primite moje izvinjenje za ovo malo maltretiranje. Vojsko, voljno!

Pucanj iz pištolja. AGENT pada bez riječi. OFICIR se smije.

OFICIR
Dame i gospodo, u ime snaga sigurnosti izvinjavam se na neprijatnostima kojima ste bili izloženi. Zahvaljujem vam na saradnji i razumijevanju. Vrlo dobro!!!

Paradno udari petom o petu, salutira, napravi okret, odlazi. Vojska za njim. Prati ih Wagner-ova Valkira. Ona postepeno utihne, zamijeni je oficijelni glas spikera, praćen paradnom koračnicom.

GLAS SPIKERA
…Uz posredstvo najviših međunarodnih zvaničnika, potpisan je mirovni sporazum. Privremenu upravu nad civilnim organima vlasti imaće specijalni ured, osnovan po pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija. Kontrolu nad oružanim snagama obije strane, vršiće posebne snage sastavljene od oficira i vojnika iz 35 zemalja svijeta. Prema potpisanom sporazumu, obije strane su pristale da, do konačne odluke komisije, povuku borbene jedinice na linije sa kojih su sukobi počeli. Ovim je završena najmračnija epizoda naše historije…

ENVER
E, da ti jebem…

TANJA
Pa, hoćete li barem sad, poslije rata, prestati sa jezičkim poganštinama?

ENVER
Tišina kad ja govorim, mala… Uostalom, ovo je posljednji dan u kom će ti moje psovke smetati. Ubuduće ćeš ih slušati sa zadovoljstvom.

TANJA
Da niste pribavili neke pare da ponovo pokrenemo list?

ENVER
E, vjerovala ili ne, jesam…

TANJA
Šta???

ENVER
Pojavio se naš čovjek… Odlučio da uloži novac…

TANJA
Baš bih da vidim ko je ta budala… Mora da je neka pobjegulja koja je odlučila da nakon rata pokrene papanski list o narodnjacima. Ili još gore – neki list o paranormalnim fenomenima… E, u tome ja neću učestvovati…

ENVER
Ama, čovjek dolazi sa lovom! Sa brdom novca! A još je iz našeg posla! Ne pada mu na pamet da radi takve gluposti! Hoće da ovom listu vrati staru slavu…

TANJA
Boga mi će bankrotirati… Još ako je oženjen…

ENVER
Prestani da se glupiraš! Zadužio me je da pozovem sve da prisustvuju prvom radnom sastanku na kom će podijeliti zadatke za naredni period. Samo što nije stigao. Sa novim namještajem, telefonima, kompjuterima…

TANJA
A ko je čovjek?

ENVER
Ne znam. Ja sam ga čuo samo telefonom. A ovi iz privredne komore su mi potvrdili da je čovjek već položio novac…

Otvaraju se vrata. Ulazi ZORAN. Muk.

ZORAN
Dobar dan.

ENVER
… Mali, jesi li to ti??? … Jebo te…

ZORAN
Drago mi je da se opet vidimo…

ENVER
Ama… Zorane… Ne mogu da vjerujem… Ti si uložio novac? E, svaka ti čast… Znao sam da će od tebe biti nešto… To sam uvijek govorio svima… Čak i onda kada smo imali onaj mali nesporazum, to je, nadam se da shvataš, bilo zbog situacije… Moralo se… Znam ja da mi to ne zamjeraš. Kako mi je drago da te vidim…

ZORAN
Envere…

ENVER
Ne, stvarno, svaka ti čast. Nema šta. Došao i donio novac u svoju staru redakciju. Veliki potez. Stvarno si velik čovjek postao. Ma šta lupam… bio si ti i onda veliki čovjek, nego su me pritisli sa svih strana… Ja moram da ti kažem da mi je drago da te vidim i da mi je zaista čast…

ZORAN
Envere!

ENVER
Reci?!?

ZORAN
Noga.

ENVER
Ne razumijem…

ZORAN
Razumiješ, moj Envere. Noga ti je. Otkaz. Šut karta. Crta! Vrata!

ENVER
Ali, mali… Zašto? Ja nikad nisam imao ništa protiv tebe… Ja…

ZORAN
Vrata, Envere!!!

ENVER izlazi.

TANJA
Još uvijek ne mogu da vjerujem da si to ti!!! Šta radiš ovdje?

ZORAN
Sad je sve gotovo. Sad sam ugledni privatnik i mogu da se pojavljujem u javnosti. A sve to zahvaljujući tebi…

TANJA
Ko zna da li je sve gotovo…

ZORAN
… Znaš li da sam se kroz rat provukao sa prilično velikom količinom zarađenih para… Gotovo da se osjećam kao ratni profiter…

TANJA
Zezaš ti mene, vidim ja…

ZORAN
Nikad u životu. Donio sam vina da nazdravimo. Predratna kolekcija… Za novi početak…

Nazdravljaju.

ZORAN
Tanja, nikad mi nije bilo jasno – šta si zapravo radila sa onim dokumentima i tekstovima koje sam ti dostavljao?

TANJA
… davala ih onima koji su bili voljni da plate dovoljno za njih… I objave ih gdje je trebalo…

ZORAN
Hm… A, kako si upoznala te ljude?

TANJA
Još na studentskoj razmjeni, kada sam bila u inostranstvu… Puno sam ljudi upoznala, mnogi su mi postali prijatelji… E, jedan od njih je postao velika faca u jednoj agenciji…

ZORAN
Da?

TANJA
I… Eto, to je uglavnom to…

ZORAN
Razumijem… A onaj sa kojim sam se ja sastao – čuo sam da su ga ubili u centru pred kraj rata – ko je bio on? Isto iz agencije ili…

TANJA
…Ne znam na šta misliš… Kao da je to važno sad…

ZORAN
U pravu si… I nije važno. Bitno je da smo sačuvali glave na ramenima… Neko na ovaj, neko na onaj način… Mala, ovih dana idem na jedan duži put… Ali, vratiću se… A onda ćemo ti i ja morati da malo drugačije… Ova novina…

TANJA
Šuti… Onda šta bude…

ZORAN
Dobro. Onda dođi za sedam dana, dok se vratim sa novom opremom. Hajde, idi kući i odmori se. Vidimo se.

TANJA izlazi. ZORAN uzima telefon. Poziva broj.

ZORAN
Izašla je. Možete je odmah ubaciti u maricu… Da, samo što je izašla iz redakcije… Da… Vaša je… Ne morate me obavještavati šta je dalje bilo sa njom.

(Sipa još jednu čašu vina i pije je. Ponovo uzima telefon i poziva broj)

Halo, htio bih dati oglas za novogodišnji broj…

OPERATER
Da li je rano, gospodine?

ZORAN
Ne, nije rano. Možda se do tad sunce pomrači…

OPERATER
A Tanja?

ZORAN
Tanja je otišla da pronađe istinu.

OPERATER
Sačekajte, spojiću vas.

ZORAN
Dobro…

NEPOZNATI GLAS
Hello? This is “E”.

ZORAN
Hello? Mr. “E”? How nice to hear from you. I have just skipped a hunting. No, nothing special. We’ve tried to find at least one, but… one dove had to pay the prize… That is all… Well, I am thinking about vacation. A real one. Maybe at my aunt’s place. I need it badly… That would be great… I have a lot of news… To tell you the truth, it is all hot! Yes… Yes, my dear friend. See you soon.*

(dok ovo govori, njegov glas se stišava, i “preko” njega “ide” ZORANOV glas koji na našem jeziku izgovara potpuno isti tekst; na engleskom, slovo “E” se izgovara (speluje) kao naše “I”):

Halo? Gospodin “I”? Divno je što vas ponovo čujem. Upravo sam izbjegao lov. Ništa posebno. Pokušali smo da pronađemo barem jednu, ali je jedna golubica morala da plati ceh. To je sve… Pa, razmišljam o pravom odmoru. Možda kod tetke… Baš mi je potreban. To bi bilo sjajno. Imam puno vijesti… Da vam pravo kažem, sve su vruće. Da, dragi moj prijatelju. Vidimo se uskoro.

ZORAN spušta slušalicu, nasmije se…

ZORAN
Možda, ipak, postoji to “I”…

Smijeh. ZORAN izlazi. Sve na trenutak utihne. Potom, ponovo koraci iz sobe za ispitivanje. Pisak iz daljine. Trenutak tišine.

ISLJEDNIK PRVI
I?

Čuje se ženski plač. TANJIN.

– K R A J –

 

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s